27.3.16.

BOLNICA, JANUAR 2014.

       Dane između 19. i 27. januara provodim kao u bunilu. Radim tekuće stvari, obavljam ranije zakazane poslove i prilično sam nervozna jer ne znam šta me čeka. Prvo, ne znam šta teba da nosim u bolnicu, i drugo, kako je tamo i, najvažnije, ne znam koja je dijagnoza.
       Prijateljica Cica je u Domu zdravlja uzela uput za bolnicu koji važi šest meseci. Zvala sam sestru Vesnu iz Urgentnog centra da pita doktore kako da nabavim mider. Preuzela sam ga za nekoliko dana.
        Došao je i taj dan. U sedam ujutru, Cica, Maja i ja smo u Kliničkom centru gde je prijemno odeljenje Instituta, odnosno Klinike za hematologiju, s obzirom da je to sada jedna od njihovih klinika. Cica mi pomaže da hodam, a Maja se bori sa ručnom torbom i ostalim stvarima. Na šalteru za prijem preuzimaju uput iz Doma zdravlja i kažu nam da čekamo. Prijem se sastoji iz vađenja krvi, EKG snimka i uputa dežurnog lekara iz ambulante. Krv sam brzo izvadila, ali je u ambulanti gde je EKG aparat gužva. Ne mogu da sedim, vrlo teško stojim, počinjem da osećam opštu slabost. Cica objašnjava sestri da ne mogu da stojim i da me prozovu. Sestra predlaže da legnem na krevet u ambulanti, a kad doktor bude slobodan potpisaće mi uput za bolnicu i sve će završiti.
        Uput dobijamo za nešto više od jednog sata nakon dolaska i krećemo prema zgradi Instituta za hematologiju koja je preko puta poliklinike Kliničkog centra. Na prijemnom odeljenju dajemo uput. Međutim, tu saznajemo da još ne mogu na odeljenje jer nema slobodnih kreveta dok se ne završi otpust pacijenata. Savetuju nam da se prošetamo i doručkujemo.Uz objašnjenje da meni treba krevet jer sam slaba, predlažu da legnem u garderobu i da čekam dok me pozovu. Garderobu čine dve male uske prostorije gde se prilikom prijema izmeri visina i težina pacijenta i presvuče osnovna garderoba. Takođe, tu se odlažu prljav veš i druge stvari. U takvom ambijentu, Maja i ja provodimo dva sata, smetajući radnicima da obavljaju svoj posao.
          Na kraju dolaze po mene. Skidam cipele, obuvam papuče i ostajem u trenerci. Na jednoj starinskoj vagi utvrđujemo da imam 84 kg i da sam visoka 157 cm. Komentarišem sa Majom da sam se od zrele mladosti smanjila za osam centimetara.Penjemo se liftom na sprat i ulazimo u sobu u pratnji osobe zadužene za prijem.

Нема коментара:

Постави коментар