31.3.16.

Atina, duplo sećanje

        Na kraju 2012, odnosno na početku 2013. godine činilo se da će Nova godina doneti više odmora i putovanja, a manje posla. Na kraju 2012, odnosno na početku 2013. godine činilo se da će Nova godina doneti više odmora i putovanja, a manje posla.Bar sam ja tako planirala, a tako je i započela. Trećeg januara sam otputovala u Atinu sa mojom Majom, na pet dana. Maja Bar sam ja tako planirala, a tako je i započela. Trećeg januara sam otputovala u Atinu sa mojom Majom, na pet dana. Maja je sve isplanirala, kako ona to već ume. Put je bio divan. Pre toga sam u Atini bila 1971. godine, tek što sam se zaposlila nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Nekoliko starijih koleginica i ja kao pripravnica, otputovale smo u Atinu za 8. mart. Znate ono lepo doba kad su povodom Dana žena kolektivi častili svoje drugarice danom dmora, cvećem i ručkom, a ko je mogao i putovanjem. Prvi put letim avionom. Malo me je strah, ali sam srećna. Po danu obilazimo istorijska mesta, a po noći kafane. Jelena, naša starija koleginica, po svojoj želji, je zadužena za noćni život. Više voli da ostane u autobusu da čuva stvari nego da obilazi spomenike, ali uz uslov da joj ostavimo flašu metaxe. Atina je sva u iskopinama i divnim kafanicima.Uživamo i stalno se zahvaljujemo kolegama za ovaj put.
         Ponovo sam u Atini posle četrdeset tri godine. Grad turistički uglancan, pun istorije, a u mojoj glavi (i) moja istorija. Atina je nekako zaokružila moj radni vek. Sećam se Jelene i mislim kako bih i ja sad više volela da čuvam stvari, nego da se pentram po stenama Akropolja.

Нема коментара:

Постави коментар